PRIKAZ
Rifat Rastoder, Ko smo i od kada, Podgorica 2019.
MEĐAŠ I DIJALOG SA DRUGIMA
Mr Sait Š. Šabotić
Knjiga kao fenomen i kulturno biće u sebi uvijek uključuje sve ono što je bilo prije njenog nastanka, ali, na neki način, i ono što će biti poslije toga. Bihorsko kulturno biće i uopšte bošnjačko kulturno biće, još uvijek se stidljivo suočava sa istinama o sebi i sa vlastitim vrijednostima koje su bile prisutne kroz dugu istoriju. O tome nam najbolje govori činjenica da danas u Bihoru, na tom dosta prostranom, geografski shvaćenom području, nemamo reprezentativnih monografija o njegovim bratstvima, a pritom imamo jednu bogatu, ako ne pisanu, a ono usmenu istoriju, koja čeka da bude pretočena u formu koja bi se ponudila čitaocima (Koliko je autoru ovog teksta poznato, u Bihoru sljedeća bratstva imaju svoje monografije: Muratovići, Adrovići sa Bora, Kočani iz Godočelja, Ličine, Čelebići sa Crhlja, Džogovići i Rastoderi. Značajan prilog rodoslovlju bjelopoljskobihorskih bratstava dali su u svojoj knjizi „Pamćenje i sjećanja“ autori Muharem, Asim i Haris Dizdarević).
Polazeći od tih činjenica Rifat Rastoder i njegovi saradnici su uložili (iz)vanredan napor da zabilježe i zabilježeno uobliče u jednu, uslovno rečeno „bratstveničku istoriju“, koja se, poput krvotoka u ljudskom organizmu, utkivala u onaj širi i dublji tok koji je podrazumijevao naizmjenična strujanja, miješanja, uticaje i učešća u dešavanjima koja su ostavljala trajne biljege na širem području. Posmatrajući je kroz tu prizmu, mišljenja smo da će ova knjiga biti novi međaš, a samim tim i standard u stvaranju monografija sličnog sadržaja u Bihoru i među Bihorcima. Ovakvom konstatacijom želimo da istaknemo da svaka knjiga ima namjenu da se bori protiv otimanja od zaborava onih vrijednosti koje su izdržale probu vremena i pokazale da su uistinu vrijednosti. I za ovu knjigu bi se moglo reći da se ona svojom sadržinom bori protiv neistina i drugih negativnosti koje nas, na žalost, sve više okružuju, da se istinski trudi da otvori i ona, nazovimo ih „bolna“ ili još uvijek nedovoljno „rasvijetljena“ pitanja koja, po nekad, mogu biti i neželjeni kamen spoticanja. Svjestan svih navedenih polaznih pozicija, mogućih ograničenja i prepreka, Rifat Rastoder se sa svojim saradnicima ipak odvažio, odnosno prihvatio izazov da krene putevima i raskršćima u poimanju svog bratstva i da time podsticajno utiče na istinoljubiva razmišljanja i drugih članova ove zajednice o samoj sebi. Razumijevajući istoriju kao spregu prostora, vremena i ljudi, autor i njegov saradnički tim su na toj osnovi i pokušali da odgonetnu pitanje iz naslova knjige o kojoj govorimo, a koje glasi „Ko smo i od kada“? Istraživački zahvat bio je usmjeren u pravcu da se prevaziđe ustaljena shema ovakve vrste istoriografskog rada, što znači da je cjelokupnom materijalu – pisanim tragovima, narodnom predanju, epsko-lirskim umotvorinama, materijalnim spomenicima, običajima, folkloru i svemu ostalom, trebalo prići i s polja i iznutra kako bi se izbjeglo puko stavljanje u kontekst uobičajenog narativa o bratstveničkoj prošlosti, koji najčešće podrazumijeva stereotipiju i glorifikaciju priče o svojim precima. Čvrsti oslonac koji je cjelokupnu priču dodatno osnažio u kontekstu približavanja načelu „kako je u istinu bilo“, jeste upotreba najnovijih saznanja iz oblasti genetičke genealogije, koja su, čini se, učinila kraj brojnim zabludama i nejasnoćama iz prošlosti, naročito u domenu srodničkih veza i porijekla bratstava. Svakako najdragocjeniji rezultat u ovom dijelu knjige jesu rodoslovne tabele koje će „ojačati“ rodbinske veze, učvrstiti svijest o zajedništvu i svakako biti platforma za nastavak rada o širenju bratstva u budućnosti. Rifat Rastoder je štivo svoje knjige pozicionirao na način što ga je podijelio na sedam poglavlja nejednake veličine. U okviru tih većih cjelina analizirana su sva važnija pitanja koja se odnose na „porodična stabla“, etničko porijeklo, vjerske i jezičko-kulturološke karakteristike, životni prostor i prošlost bratstava Rastoder, Nurković, Kršić, Medunjanin i Petrović sa Meduna. Knjiga kao fenomen i kulturno biće u sebi uvijek uključuje sve ono što je bilo prije njenog nastanka, ali, na neki način, i ono što će biti poslije toga. Bihorsko kulturno biće i uopšte bošnjačko kulturno biće, još uvijek se stidljivo suočava sa istinama o sebi i sa vlastitim vrijednostima koje su bile prisutne kroz dugu istoriju. O tome nam najbolje govori činjenica da danas u Bihoru, na tom dosta prostranom, geografski shvaćenom području, nemamo reprezentativnih monografija o njegovim bratstvima, a pritom imamo jednu bogatu, ako ne pisanu, a ono usmenu istoriju, koja čeka da bude pretočena u formu koja bi se ponudila čitaocima (Koliko je autoru ovog teksta poznato, u Bihoru sljedeća bratstva imaju svoje monografije: Muratovići, Adrovići sa Bora, Kočani iz Godočelja, Ličine, Čelebići sa Crhlja, Džogovići i Rastoderi. Značajan prilog rodoslovlju bjelopoljskobihorskih bratstava dali su u svojoj knjizi „Pamćenje i sjećanja“ autori Muharem, Asim i Haris Dizdarević). Piše: mr Sait jezičko-kulturološke karakteristike, životni prostor i prošlost bratstava Rastoder, Nurković, Kršić, Medunjanin i Petrović sa Meduna. U okviru prvog poglavlja data su dragocjena objašnjenja vezana za proces primanja islama od strane pripadnika vladajućih i plemićkih porodica, na području Bihora i šire. U drugom poglavlju Rastoderovo kazivanje je usmjereno na sva poznata predanja o zajedničkom porijeklu Rastodera, Nurkovića, Kršića, Medunjana i Petrovića, da bi uz njih bili objašnjeni i obznanjeni i istoriografski tragovi o njima. U poglavlju „Zavičajna izvorišta“, autor se fokusirao na uži životni prostor svojih istoplemenika, dakle na Radmanace, Ponor i Savinbor, objašnjavajući ga kroz hronologiju i promjene koje su brojni krupni događaji i procesi sa sobom donosili. Posebna pažnja posvećena je demografskim promjenama koje su nezaobilazno pohodile zavičaj Rastodera i Kršića. U sklopu ovog poglavlja posvećena je i dužna pažnja obrazovnim prilikama, ustanovama i nosiocima obrazovnog procesa. Posebno dragocjeno poglavlje je situirano pod brojem V i ono nosi naziv „Iz prošlosti bratstva“. U okviru tog temata Rifat Rastoder je sa svojim timom naveo čitav niz i te kako važnih zbivanja u Bihoru kao što su ubistvo devetorice mještana Savinbora 1918. godine, ubistvo Galjana Kršića 1934. godine, prve međunacionalne sukobe u Bihoru 1941. godine, formiranje Muslimanske milicije, ubistvo Avdula, sina mula Osmana Rastodera, bitku na Kacuberu, zločin u pećini Hodrovica, strijeljanje Šefkije Kršića i ubistvo mula Osmana Rastodera. Svi navedeni događaji, kao i oni drugi koje je autorski tim dotakao, nijesu nužno morali dobiti zaokružen odgovor, pa su na taj način oni otvoreni za dalja istraživanja i rasprave. Ostali su, naravno, otvoreni i za obogaćivanje u pogledu heurističke osnove. Koautoru Rifatu Rastoderu i njegovim saradnicima, nije promaklo, da sadržajni smisao ove monografije obogate i brojnim crticama, zapisima i zanimljivim pričama i anegdotama iz prošlosti svoga bratstva. Vrijedan dio rukopisa su i znamenite ličnosti bratstva, koje su bile lučonoše, pokretači raznih akcija, idejne i duhovne vođe. Bogatih biografija znamenitih bratstvenika, zasigurno je bilo još, ali se urednik, zbog umanjivanja faktora subjektivnosti, odlučio da čitaocima ponudi one, za koje je smatrao da će na čitaoce ostaviti poseban utisak. Ako je cilj svakog rada otkrivanje nepoznatog i pomijeranje granica naših saznanja, a jeste, za ovu monografiju sasvim sigurno možemo reći da donosi obilje novih podataka, da ima svoju poruku i pouku, zbog čega je toplo preporučujemo čitalačkoj publici. Na kraju se može istaći da je autor uspješno odgovorio na postavljeni istraživački zadatak dokazujući svoje tvrdnje konkretnim i preciznim podacima utemeljenim na arhivskoj građi, novinskim člancima i usmenom predanju. Ovom knjigom on je dao značajan doprinos u rasvjetljavanju društvenih pitanja i socijalne istorije Bihora, kao i boljem i potpunijem razumijevanju ukupnih društveno-političkih i međunacionalnih odnosa. Knjiga je pisana jednostavnim jezikom i stilom koji je razumljiv ne samo stručnoj i naučnoj, nego i široj čitalačkoj publici. Cjelokupan tekst se doima kao vrlo ugodno štivo koje ne zamara, nego stalno podstiče na čitanje. Zbog svega navedenog možemo je smatrati međašem u pogledu izučavanja Gornjobihorskih bratstava, a samim tim i našim dijalogom sa drugima. Ona zaslužuje pažnju i poštovanje, te je iskreno preporučujem svima onima koji su u mogućnosti da je pročitaju.