TURSKI POSLANICI AKREDITOVANI NA CETINJU
(1879 – 1912)
- Halid bej (1879 – 1881) je prvi turski poslanik koji je došao na dužnost na Cetinje u periodu nakon Berlinskog kongresa. To je bilo vrijeme neriješenih graničnih pitanja. U svom kratkom boravku uspio je da održava korektne odnose sa crnogorskim vlastima. Optužen je da je svojim radom osporavao predaju Bara i Ulcinja Crnoj Gori. Ali je pored toga je sa Cetinja otpraćen 1881. godine sa svim počastima.
- Riza beg (1881 – 1883) je prilikom akreditovanja kod knjaza Nikole pozdravljen kao uvaženi sin Reuf paše. On je na Cetinje donio tolerantniju i umjereniju politiku Osmanskog Carstva. Imao je priliku da kao turski predstavnik u Crnoj Gori uruči poziv crnogorskom vladaru da posjeti Carigrad. Njegovi odnosi sa dvorom su bili dobri, tako da je bio jedan od pratilaca knjaza Nikole prilikom tog putovanja.
- Ismail Haki paša (1883 – 1884) ako nije značajan zbog kratkog vremena provedenog na Cetinju, značajno je svakako pomenuti da je imao čin divizijskog generala, kada je došao za turskog diplomatu u Crnoj Gori.
- Dževad paša (1884 – 1888) je doputovao u knjaževinu kao Dževad beg, ali se pokazao na diplomatskom planu i unaprijeđen je u čin paše. Imao je zadovoljstvo da radi na Cetinju u vrijeme velikog prijateljstva vladara dvije zemlje. Za vrijeme trajanja njegovog mandata kupljena je kuća za potrebe Turskog poslanstva.
- Hasan Husni paša (1888 – 1889) se kratko zadržao na Cetinju. Ali prilikom susreta sa knjazom, turski poslanik je pohvaljen kao francuski đak. To je crnogorski vladar cijenio s obzirom da se i on školovao u Francuskoj. Već na ljeto 1889. Hasan Husni paša je pozvan na zahtjevniju dužnost poslanika Porte.
- Ahmed Tefik beg (1889 – 1891) je vrlo brzo prihvaćen na Cetinju. On je učestvovao u komisiji koja je rješavala problem imovine nikšićkih emigranata. To je završeno na zadovoljstvo obiju strana, tako da je njegov ugled time porastao. Za vrijeme trajanja mandata ovog poslanika posebno svečano su obilježavani turski državni praznici u Crnoj Gori. Zbog slabog zdravlja se morao povući sa položaja. Otpraćen je sa odlikovanjima i svečanostima.
- Ahmet Fevzi paša (1891 – 1908) je kao i jedan od njegovih prethodnika unaprijeđen u čin paše tokom godina rada u Crnoj Gori. Došao je kao beg, a otišao kao paša. Imao je više diplomatskog staža na Cetinju nego bilo koji drugi diplomata koji je tu boravio. Uspješno je rješavao sukobe koji su se dešavali na granicama dvije zemlje. Vodio je računa o pravima i statusu turskih državljana u knjaževini. Uspio je da izdejstvuje školovanje muslimanske djece u državnim školama. Bio je i svjedok druge knjaževe posjete Carigradu.
- Abdul Baki beg (1908 – 1910) je došao u vrijeme kada je Austrougarska aneksirala Bosnu i Hercegovinu čemu su se protivile i Crna Gora i Turska. Turski poslanik je time imao razlog više za saradnju sa crnogorskim vlastima. On se interesovao za turska ulaganja u knjaževinu, a i jedan je od potpisnika trgovačkog ugovora između Crne Gore i Turske.
- Sadredin beg (1910 – 1911) je bio svjedok jubilarnih svečanosti i proglašenja Crne Gore za kraljevinu. Povoljno započeta saradnja nije dugo potrajala zbog Malisorskog ustanka na turskoj teritoriji koji je pomagan od strane knjaževine. Pored teškog položaja turski poslanik je i po ovom pitanju pozitivno radio, pokušavajući da riješi sukobe. Nekoliko mjeseci po prestanku ustanka je premješten na novu dužnost.
- Alfred Rustem beg (1911 – 1912) je svoj dolazak obilježio rješavanjem pograničnih pitanja. Najveći uspjeh je to što je izdejstvovao imenovanje za crnogorskog muftiju Murtezira Karađuzovića. Ali prvi sukob koji je završen žrtvama na granici kod Kolašina nije mogao da riješi i napustio je Cetinje.
- Feredin beg (1912) je posljednji imenovani turski poslanik na Cetinju. Prije toga je bio generalni konzul u Pešti. On je ostavio traga po tome što se nije ni pojavio u Crnoj Gori na dužnost. Prije njega je to uradio Sejfulah beg koji je bio određen na dužnost turskog diplomate 1899. godine, nakon odlaska Husni paše, ali se nije pojavljivao u Crnoj Gori. Posao poslanika su umjesto Feredin bega obavljali službenici poslanstva, sve do prekida diplomatskih odnosa dvije zemlje, povodom Balkanskog rata 1912. godine.